U trenutku dok čekamo finale bacanja diska na OI u Tokiju, prisjećamo se dosadašnjih Sandrinih sudjelovanja na OI. U Londonu, 2012., Sandra je u kvalifikacijama bila treća. Bacila je 65.74, a to je bio jedini ispravan hitac u njezinoj cijeloj seriji. U finalu je Sandra i opet titrala našim osjećajima i željama. No i taj jedan jedini ispravan hitac bio je dovoljan za zlato! Sandra je u finalu, u trećoj seriji bacila 69.11, tada je to bio hrvatski rekord, ali puno bitnije od toga - to je bilo olimpijsko zlato!

Sandra Perković je razgovarala s Jurom Ozmecom nakon kvalifikacija i prolaza u finale OI, Tokyo 2020.

Sandra Perković ljuta je izašla na Olimpijski stadion u Tokiju. Ni zbog čega drugoga, nego zbog toga što joj zadnjih sedam dana jednostavno nisu dali - trenirati. Stadion za trening je, naime, kako ona kaže “zadnja rupa”, a bacalište je “na brzinu postavljeno”. No, osim što sve diskašice i diskaši treniraju na tom, jednom bacalištu, na istom su bacalištu, u istom krugu i svi kladivaši i kladivašice! Četiri hica u 2 sata nije baš ritam koji Sandri odgovara kad znamo da u normalnom treningu baci u do 100 puta u jednom satu. A Amerikanci su iznajmili svoj vlastiti stadion i treniraju kad hoće i koliko hoće…i to malo ljuti Perković, no svejedno je dobre volje, svjesna da je odlično pripremljena.

Sandra Perković kao prva hrvatska sportašica uz Josipa Glasnovića nosi hrvatsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u Tokiju.