Lijepa vam i uspješna bila 2022.!

Nama u Mladosti bi trebala, a nadamo se da će i biti bolja. Naime, polako izlazimo iz financijskih dubioza koje smo naslijedili prije 7 godina i koje su nam otežavale razmišljanje o atletici i njezinoj esenciji. Radi se o nastupima, o pojačanjima, o pripremama, o trenerima. Na skupštini koju smo održali posljednjeg dana Stare godine prošli smo ono što po zakonu moramo, utvrdili financijski plan za ovu godinu, no potom se dotakli i uspjeha u 2021., ali i najavili 2022. Srednje i duge pruge, plus hodanja i bljeskovi u mlađim kategorijama donekle su nas izbacili na površinu atletskog okružja u Hrvatskoj. To se, uostalom, vidi i kroz tablice koje HAS radi već 14. godinu za redom. Došli smo na treće mjesto među 93 promatrana i ocjenjivana kluba. A u klub su dodatno prešle najbolje hrvatske motkašice i – nitko iz kluba nije otišao! To se već dulje nije dogodilo, pa makar u pitanju bila i sudski potvrđena krađa atletičara od prije nekoliko sezona.

Iskreno, šokirao me taj broj od 93 kluba koji su našli načina da nečime uđu u HAS-ovu tablicu, ali mi je, s druge strane, drago da ih ima toliko. Makar, ruku na srce, pola ih zapravo životari i s atletikom, pravom atletikom, nemaju baš puno dodira. Na žalost. Među onima koji su u vrhu su jaki zagrebački klubovi. Dapače, od prvih 10, čak 6 ih uz adresu ima poštanski broj 10000. To doista dokazuje da se odlično radi, ali i da čvrsta politika ZAS-a, koja se zasniva na koordinaciji s postojećim brojem klubova i održavanju toga broja očito donosi rezultate. Mahniti napadi na Zagrebački atletski savez i traženje odobravanja za primanje u članstvo još klubova vrlo brzo bi, naime, doveli do pada kvalitete i propadanja barem nekog od klubova koji su sad među prvih 10, ako ne i svih pomalo. Naime, ustalilo se mišljenje da je legalno uzeti klince iz jednog kluba, osnovati vlastiti i nastaviti trenirati na istom stadionu, uz to biti financiran od Grada. Istina, to je uspjelo Agramu kad su odveli atletičare i uzeli dio stadiona Mladosti prije podosta godina, ali više ne prolazi. Na svu sreću. Bez obzira na sadašnje korektne odnose dva kluba koji dijelimo zapravo naš stadion. To što je potpuno izgubljeni predsjednik HAS-a izgleda jako bojažljiv čovjek, koji klubove prima u članstvo HAS-a čak i telefonskim putem, samo zato „jer se boji sudskih tužbi“, a nikako zato jer mu treba glasačka mašina na izborima, je priča za sebe. Zato nam se atletika razvodnjava i tone na međunarodnoj razini. Usporedite, uostalom, rezultate Rija i Tokija, ma koliko i jedni i drugi bili, zapravo, nestvarni i neobjektivni…

Pojava Blanke Vlašić u atmosferi prevlasti samo jednog, uvijek te istoga kluba i samo jednog predsjednika , pardon – „pricednika“ (valjda poslanog s nebesa da vlada dovijeka?) dovela je krajem prošle godine do hitne ekskurzije visokopozicioniranog djelatnika HAS-a po klubovima, ali samo nekima, ne svima, kako bi se učvrstila vlast. Naime, klubovima koji se nalaze na spomenutoj tablici ispod desetog, ili hajde ispod dvadesetog mjesta, potpuno je svejedno tko je na ljestvici prvi i uzima li najveću lovu uz pomoć stalnih izmjena pravilnika i pravila HAS-a. Njima je ionako jasno da takvu lovu ne mogu nikad uzeti, pa im je dosta samo mali znak pažnje, najčešće od istog tog djelatnika ili „pricednika“. Poneka nova prepona, tu i tamo uteg za teretanu, možda i kutija vitamina, nagradni put na neko natjecanje, ako već ne mjesto njihova predstavnika u izvršnom odboru. Iako, nakon prošle skupštine HAS-a, izgledalo je da će HAS lakoćom od skupštinara dobiti dozvolu da o sudbini atletike u Hrvatskoj ne odlučuju isti ti skupštinari, nego izvršni odbor, sastavljen isključivo od ljudi lojalnih „pricedniku“. Dakle, skupštinari su glasali za vlastito smaknuće!!? Svi osim predstavnika HAAK Mladost i još jednog, ako se ne varam. Ne znam točno, jer mi iz HAS-a odbijaju poslati zapisnik s te skupštine, tri puta tražen. No, kako imam informaciju, to baš nije prošlo u HOO-u i ne prolazi nikako u Gradskom uredu za upravu, gdje se pomno analizira taj novi prijedlog statuta.

U svakom slučaju, ova će nam godina biti, dakle, jako zanimljiva. Barem što se tiče izbora predsjednika ili predsjednice saveza. Nastavi li Blanka sa svojim udarima na aktualnu vlast, pojavi li se i još jedna jaka igračica (a postoje naznake da bi mogla), bude li još kandidata, morat će onaj djelatnik na najmanje još jednu turneju po klubovima koji zapravo i nisu baš tipično atletski, ali se broje kad dignu ruku na skupštini. Jer, ako ne prođe prijedlog novoga statuta, po kojem samo „pricednikovi“ ljudi imaju moć odlučivati o svemu, ojača li Blanka, pojavi li se još tko, a rezultata na tartanu ne bude…

Jasno, kako bi sačuvali vlast, atletski su se velmože dosjetili, osim ukidanja pojedinih disciplina, kažnjavati klubove koji nešto odluče organizirati. Kako je baš Mladost skupila najviše bodova na organizacijama natjecanja u 2021….zaključite sami. Nama, naravno, godi da nam članovi ostalih klubova plješću nakon svake organizacije, ali to, valjda, ne godi i onima koji silom i osmišljavanjem novih i novih suludih odluka žele ostati na vrhu hrvatske atletike. Kao da gledam Harryja Pottera i Dolores Umbridge koja kao nametnuta i jako nevoljena šefica Hogwartsa tjera domara Argusa Filcha da po zidovima kuca odluke koje nemaju nikakve veze sa životom. Jednom, podsjećam, i ona dođe do kraja, odvedu ju u mračnu šumu i o njoj se nikad više ne čuje. Jer, još i to da napišem, samo zbog Mladosti, koja jedina ima stranca u svojim redovima, donesen je i pravilnik koji u 2022. selektivno brani nastup strancima u Hrvatskoj! Suprotno europskoj praksi, sportskim odnosima, pravu Europske unije i sad već čuvenom „Bosmanu“?

Pa, morat će to HAS objasniti na sudu…

JURA OZMEC