Kužim da se u hrvatskoj atletici stvari događaju po ustaljenoj, “ne talasaj” metodi. Kaže mi jedan poznanik, atletski trener: “ma, samo neka plaća dolazi, baš me briga kad su izbori…”. Sva sreća da nisu svi baš takvoga shvaćanja. Zato i čitate ovaj blog, zato i jeste u HAAK Mladost, zato volite atletiku. Ima nas, naime, koji želimo ići naprijed i unaprijeđivati atletiku.

No, nije to tema za pisanje. Tema je Nitro atletika. Tko? Što? Nitro atletiku je osmislio John Steffensen, Australac, osvajač olimpijskog srebra 4 x 400 iz Atene 2004., te pobjednik Igara Commonwealtha u utrci na 400 metara još 2006. Osnova svega je da se atletičari, ali prvenstveno publika - zabave! Pa sport i jest zabava, sport mora u čovjeku buditi pozitivu, posebno atletika, kraljica sportova. Zašto me onda uopće nije iznenadilo da je jedan od najvećih pobornika tog novog pravca u atletici najveći živući zabavljač-atletičar, Usain Bolt…

Samo za primjer, jer neću vas daviti sa svim pravilima (iskreno, ni ne znam još sva), ali sam s radošću čekao da se u Melbourneu, na Lakeside stadionu, baš ovog vikenda (4.2.2017.) organizira prva nitroatletska manifestacija. “Sukobili” su se timovi domaćina Australije, Novoga Zelanda, Engleske, Japana, Kine i ekipe koju je oko sebe okupio Usain Bolt, nazvane Bolt All stars (BAS). Od poznatijih imena nije baš bilo previše slavnih, no u ovoj priči i nisu toliko bitni. Osim Boltove ekipe, s Asafom Powellom i Michaelom Fraterom, članovima štafete iz Pekinga, koji su, sva trojica, prošli tjedan morali vratiti zlatne medalje, jer je četvrti član - Nesta Carter bio dopingiran, možda još spomenuti Englesku ekipu s kapetanicom Christinom Ohorougu i vrlo perspektivnim motkašem, Adamom Hagueom. Ostalo je dobro, čak odlično, ali bez “zvučnosti”. U osnovi svaka ekipa ima 12 članova, natječe se 3 puta (4., 9. i 11. veljače) u 12 disciplina. Od toga 6 je ženskih, 6 muških, a 4 su miješane, muško-ženske (npr štafeta 4 x 100 metara!). Da ne bude zabune, ne bacaju bačve preko prepona ili ne trče uzbrdo, pa da to više ne bude atletika, nego se sustavom bodovanja, mješovitim štafetama, vremenskim rokovima, a posebno najavom (kao u biljaru ili slično igri s igračem više u rukometu ili hokeju na ledu) stvaraju zalihe dvostrukih bodova. Pa se uoči natjecanja svaka ekipa odluči za jednu disciplinu u kojoj će se bodovi udvostručiti. To se zove “Nitro Power Play”. Inače, sustav bodovanja je 100 bodova za prvo mjesto, sve do 40 bodova za šesto mjesto. Može, kad zatreba (ako zatreba u budućnosti), jasno, ići i do 20 bodova za osmo mjesto, nema problema… Dakle, ako je Engleska jaka u sprintu na 60 metara (da, i to se trči), unaprijed se najavi “power play” i umjesto 100 bodova za prvo mjesto, ili 90 za drugo, Engleska uzme 200 bodova, odnosno 180 ili koliko već… Jasno, može se na taj način i kalkulirati, pa duple bodove uzeti u najslabijoj disciplini, da se ne izgubi korak u ukupnom poretku. Čudo toga se može. Pravila omogućavaju da se u pojedinoj disciplini uzme (to je “Nitro krađa”) pola bodova protivničkoj ekipi (ja bih odmah uzimao polovicu bodova u utrci na 100 metara gdje trči Bolt, ali Bolt u Melbourneu nije trčao 100…). Neki su, čini se, tako i razmišljali, kad su Australci najavili duple bodove u 4 x 100, Bolt All stars u skoku udalj (a ne u mješovitoj štafeti u kojoj su osim Bolta i Asafe Powela trčale još Jenna Prandini i Jeneba Tarmoh - za uvjerljivu pobjedu), Kina u bacanju koplja, Japan na 100 metara, a Novozelanđani na 4 x 400 metara. Doduše, neke discipline i rezervacije duplih bodova vam može “preoteti” druga ekipa, ako su po ždrijebu ispred vas. Kao draft u NBA…

U skoku u dalj, recimo, postoji i zadana daljina. Posebni bonus dobija onaj/ona tko baci ili skoči najbliže zadanoj daljini. To nazivamo “Nitro Turbo punjenje”. U skoku motkom imate 4 visine, a skakači sami biraju visine koje će skakati. Slično je i u dizanju utega, gdje dobrom taktikom možete uzeti medalju, čak i ako ne dignete neki maksimum. Pitajte Pešalova. Bacači koplja dobit će bonus ako koplje ubace u zadani krug na stadionu…

Zvuči komplicirano, ali je jednostavno. Na primjer, utrka na milju (ipak se natječe među zemljama Commonwealtha, ali primjenjivo je i na 1500 metara, pa i na dulje dionice): njih 6 starta, a samo 3 ih dolazi u cilj. Naime, nakon svakoga kruga najsporiji (najsporija) ispada. Koja genijalna inovativnost, zapravo. Nema više onih dosadnih taktičkih utrka u kojima se sve rješava u zadnjih 400 ili 250 metara! Ovako doista morate paziti da ne budete zadnji u prolazu nakon kruga, inače ispadate. Jasno, ubrzat će se utrke, gledateljima će biti zanimljivije, atletika dobija na atraktivnosti. U utrci na 10 kilometara može se, ako se sve proširi, ispadati npr nakon svakog kilometra….Ako vas zanimaju detalji, rezultati, bodovi i fotke, svratite na: www.nitroathletics.com.au.

Nikako nije nevažno da se u promociju cijele nitro priče upustio i predsjednik IAAF-a, Sebastian Coe, što daje naslutiti da će se vrlo skoro ovakav oblik natjecanja proširiti svijetom. Televizija, za sada australska, je već “zagrizla”, jako - prenose sva tri događaja s Lakeside stadiona. Ne još, ne tako skoro na velikim natjecanjima, još dugo ne na olimpijskim igrama (pretpostavljam barem ne na onim “velikim”, ali na OI mladih…?), ali u mitinzima, posebnim dvobojima, trobojima, četverobojima, sponzorskim mitinzima…ne zvuči uopće loše. Uostalom, nakon doping udara na atletiku, Coe gotovo panično treba nešto što bi atletiku vratilo na naslovnice, ali po dobrom.

No, zašto bismo, pobogu, mi u Hrvatskoj čekali da prvo sve bude u recimo Oslu? Pa nedavno su se četiri najiskusnija i povijesno najuspješnija hrvatska kluba (osim Mladosti, još Dinamo-Zrinjevac, Kvarner i Slavonija-Žito) dogovorili o suradnji i zajedničkim nastupima. U početku kadeta i mlađih juniora, no uskoro i više.

Pa onda nama nitro atletika, usmjerena za animiranje baš najmlađih, uopće ne zvuči tako daleko, zar ne? Dobro došli u nitro doba!