U jednom od najljepših dijelova Zagreba, uz Savu, smjestio se atletski stadion Mladosti. Na tom je mjestu već više od 80 godina, a Mladost postaje stanovnik tog stadiona neposredno nakon 2. svjetskog rata, ujedinjenjem Studentskog fiskulturnog kluba „Akademičar“ s HAŠK-om. To se dogodilo 9. prosinca 1946., kad nastaje Omladinsko studentsko fiskulturno društvo „Mladost“, nakon čega se cijela atletska aktivnost kluba seli na Savu, jer klub gubi pravo na HAŠK-ovo igraište u Maksimiru. Veliki broj klubova, sportova i članova, a mali broj pravih sportskih terena, tjera članove da sami grade i uređuju površine u sportskome parku. Najintenzivnije 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, kad nastaju i svlačionice za atletičare (1957.), ali se sade i danas vrlo prepoznatljivi jablanovi. Agilni Mladostaši na istom terenu grade i autokamp, već 1958., svjesni da putnici – turisti prema moru žele i trebaju negdje prespavati na tom putu. Kamp je značajan izvor prihoda sportskoga društva, sve do konačnog rušenja zbog potreba izgradnje sportskih objekata za Univerzijadu 1987.

Još 1964. stadion je potpuno poplavljen, no ubrzo je bio u punoj funkciji i atletičari su ga koristili sve do početka gradnje objekata za Univerzijadu. Konačno, 31.12.1987. Akademsko sportsko društvo „Mladost“ preuzima obnovljene i izgrađene objekte za potreba Univerzijade, među inima i atletski stadion, s osam staza dužine 400 metara, tribinom u nasipu, za 1080 gledatelja i klupskim prostorijama pod tribinom. Za potrebe Svjetskih vojnih igara, 1999., stadion se dodatno dograđuje i poprima današnji iznimno prepoznatljivi oblik. Arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina natkritom su tribinom nad atletskim stadionom zaokružili arhitektonsku ideju vizualnoga spajanja s kompleksom bazena u neposrednoj blizini.