Uplakana Sandra

Sandra Perković Foto HINA/ Damir SENČAR Sandra Perković

"Nitko nije kriv, sama sam kriva, sama držim taj disk...", tako je počela Sandra Perković svoj monolog pred novinarima u mix zoni olimpijskog stadiona u Tokiju. Ostala je bez medalje i uplakana i razočarana iz sebe je sipala moguće razloge. Čuli smo i da je disk u prvom bacanju bio mokar, čuli smo i da je trebala otvoriti s jačim, boljim, daljim hicem, čuli smo i da "se ne ulazi u olimpijski finale sa 62 metra"...sve smo slušali, a ponajviše onu rečenicu da je "netko odlučio da još nije kraj, da treba nastaviti!"

Ta zadnja rečenica kao da je najboje oslikala sve što je Sandra prolazila nakon Rija, posebno zadnje dvije godine. Očito je došla do trenutka kad je počela razmišlati hoće li se nakon olimpijske medalje možda čak i oprostiti. No, ako je sama došla do ovakvoga zaključka, klub će ju u svemu, baš svemu što odluči podržati.

A počelo je zapravo s tim hicem od 62.53 metra. Lošim hicem, vidjelo se da pogledava prema Edisu na tribini, da pokušava pronaći mir. U drugoj je seriji bilo tehnički bolje, disk je prije toga osušila, ali je odletio u mrežu. I onda je počela kiša, ispočetka slaba, no dovoljno neugodna da ionako brz i sklizak krug još više učini nesigurnim. Kad su ostale natjecateljice počele sklizati, kad je jedna skoro pala, došlo je vrijeme za prekid, koji je trajao više od pola sata. Diskašice su prvo pobjegle pod krov, potom su ih suci poslali u stadionske prostorije, da bi ih vrlo brzo zvali ponovo van. Cijela ta situacija naviše je pogodovala Amerikanki Allman, koja je najbolji svoj hitac odradila u prvoj seriji - 68.98.

Naime, nakon kiše više nije bilo dalekih hitaca, pa je i Sandrinih 65.01 u trećoj seriji zapravo daleko. No, svejedno, htjela je, na njoj se vidjelo da je koncentrirana, ali iduća dva hica su bila prestup i mreža, a u zadnjoj seriji je bacila "kao da bacam u kvalifikacijama", 63.25.
Ovaj je olimpijski ciklus gotov. Četvrto mjesto je zapravo razočaranje za sve nas, jer smo i opet očekivali medalju, ali je najveće razočaranje za nju. Kad se ujutro probudi, znat ćemo kakve su joj odluke i hoćemo li ju gledati i u Parizu. Nakon iznimno teških i napornih priprema, nakon uvjerenja u kvalifikacijama da je spremna za medalju, ostala je bez medalje, u suzama.

Sandra, mi smo uz tebe!

(jo)