Sandra Perković ljuta je izašla na Olimpijski stadion u Tokiju. Ni zbog čega drugoga, nego zbog toga što joj zadnjih sedam dana jednostavno nisu dali - trenirati. Stadion za trening je, naime, kako ona kaže “zadnja rupa”, a bacalište je “na brzinu postavljeno”. No, osim što sve diskašice i diskaši treniraju na tom, jednom bacalištu, na istom su bacalištu, u istom krugu i svi kladivaši i kladivašice! Četiri hica u 2 sata nije baš ritam koji Sandri odgovara kad znamo da u normalnom treningu baci u do 100 puta u jednom satu. A Amerikanci su iznajmili svoj vlastiti stadion i treniraju kad hoće i koliko hoće…i to malo ljuti Perković, no svejedno je dobre volje, svjesna da je odlično pripremljena.

No, bez obzira na sve, Mladostaška zvijezda je kvalifikacije otvorila tako da je pogodila traku kojom se obilježava kvalifikacijska norma, 64.00 metra. Ipak, precizna aparatura je izmjerila 63.75 metara. U drugom pokušaju se Sandra opustila, znala je da iz prvoga hica ima prolaz, pa je disk poletio visoko, previsoko i prestupila je, dok je u trećem hicu disk završio u mreži. Ipak, baš taj posljednji hitac i Sandra i trener Edis najviše hvale i s njim su najzadovoljniji, jer je (osim pogotka u mrežu) bio baš ono što su htjeli, tehnički i po snazi.

Ponedjeljak… budite spremni na medalju! Sandra je dobre volje, ljuta na organizatore doduše, ali spremna za velika djela. Zna kud je došla, zna da ju ništa ne može pokolebati, pa ni prebrzi krug, a najmanje protivnice. Za nju, koja disk baca superiornom tehnikom, tako sklizava podloga može biti problem, no pokazala je u kvalifikacijama da se brzo prilagodila. Uostalom, ponovimo - u prvom je hicu bacila 25 cm ispod norme!

Idemo, Sandra!

U skupini iza Sandre bacala je i druga hrvatska diskašica, Marija Tolj i ostala prva ispod crte! Hitac u drugoj seriji 61.48 bio je za 4 centimetara nedostatan za finale. Svejedno, dobro raspoložena Marija Tolj kazala je da je ostvarila svoje snove, nastupila na OI, a da se nada boljim rezultatima u Parizu. Njezina serija: 54.76; 61.48; 60.33