Dolazi Hanžek
- Napisao HAAK Mladost (J.O.)
- Objavljeno u Blog Jure Ozmeca
- Pročitano 4383 puta
- Pošalji e-mail
Stvar je jasna, pitanje se postavlja samo po sebi – treba li zbog Hanžeka ubiti hrvatsku i zagrebačku atletiku? Naime, ono što mnogi posjetitelji Mladosti, a od prije nekoliko godina i Fontana početkom rujna, ne znaju jest činjenica da zbog Hanžeka usred sezone dolazi do tektonskih poremećaja unutar zagrebačke atletike, u najmanje 3 ZG kluba. Prvo, Dinamo je nominalno organizator Hanžeka i s ionako manjkavim ljudskim i organizacijskim kadrom, jer za bolje nikad nema novaca, većinu koncentracije prebacuju na Hanžeka. Priznali ili ne, klupska politika u tih mjesec, čak i dva prije Hanžeka ipak nije u prvom planu. Zato im treba odati priznanje na odličnim rezultatima, posebno na državnom prvenstvu ove godine. Drugo, najbolji hrvatski klub u ovome trenutku Agram suočava se s problemom netreniranja, a vrlo izrazito i oduzimanja prostora u ionako skučenom stadionskom dvojnom stanovanju. To ne traje dan ili dva ili recimo maksimalno pet (to bismo svi pristali), nego tjednima, jer u vrhu Hanžeka očito ne znaju što im točno treba i kada, pa preventivno misle da mogu doći na Mladost doslovce kad hoće i raditi što im se prohtije koliko god dugo hoće. U istom je sosu i najbolji zagrebački klub svih vremena, naša Mladost. Odjednom se pojavi neki papir da moramo tjednima prije iseliti iz svojih prostorija, za koje nam, koliko nas povijest uči, ključeve ne vrate čak i do deset dana poslije Hanžeka, pa se sve svede na dobrih mjesec dana izvan prostorija. A mi smo, što se Mladosti tiče, baš ove godine uložili ogroman (za jedan atletski klub) novac u uređenje društvene i tajničke prostorije, kupnju kompjutera i instalaciju interneta, nabavku namještaja i svega potrebnoga za funkcioniranje tako velikoga kluba poput našega. Sad bi neki bahati um silom u taj prostor htio uvaliti – skladište Hanžeka? Da ne bi bilo zabune, Mladost daje organizatorima sve svoje ostale prostorije, dakle njih čak 7 (slovima: sedam), pa i za skladište ako treba, iako na taj način zapravo moramo iseliti atletičare sa stadiona na dulji period, usred sezone... što stoji novaca kojeg, dakako, sami moramo stvoriti. Hanžek takve trice ne zanimaju. I to nije sve. Ukoliko želimo i ove jeseni imati ponovo 500 klinaca u klubu, a želimo i imat ćemo, onda im ne možemo napisati na ulaz u stadion: „Žao nam je, zbog Hanžeka nas nema ovdje mjesec dana“. Neće se više vratiti. Ni nama ni atletici, a vjerojatno veliki dio njih niti sportu...
A u Hanžeku i u Gradu to baš i ne razumiju. Dakako da je Hanžek divna stvar, dakako da svi želimo da ga imamo i da uspije, ali postoje i lijepi načini komunikacije, a ne samo „dajte nam“. Naime, Hanžek nije izmislila Ivana Brkljačić niti ga je u Zagreb dovukao Milan Bandić, Hanžek postoji puno dulje prije i nadam se da će postojati puno dulje nakon ere dinamičnog dvojca. Ova je godina posljedično još gora za zagrebačku atletiku, jer atletske staze na Dinamu/Sveticama više nema, a usred sezone je netko, bez ikakve najave, odlučio preurediti stazu na Mladosti. Da, naravno da stazu treba obnoviti, hvala onome tko je to odobrio i platio, ali bi red bio da se taj netko (ili ta neka) dosjetio takav zahvat na vrijeme dojaviti Zagrebačkom atletskom savezu i zagrebačkim klubovima koji žive na Mladosti (dakle HAAK Mladost i Agram), ali i ostalima, koji uporno i jedino na Mladosti već mjesecima treniraju. Jasno, bilo bi pristojno takvu odluku dostaviti i Hrvatskom atletskom savezu, koji je zbog svega morao odgoditi čak 3 natjecanja predviđena da se održe u Zagrebu, a za jedno ni sad, dok ovo pišem još nisu našli rezervnu destinaciju...
Da, trebalo je...
Dakle, Hanžek je ove godine, koliko ga god mi voljeli, a volimo ga i sve ćemo napraviti da ga imamo, opet ugrozio svakodnevni život dva velika kluba, a nenajavljenim rušenjem i građenjem staze i svih ostalih zagrebačkih klubova koji povremeno ili stalno kad tad dođu na Mladost. Nemogućnošću održavanja službenih hrvatskih prvenstava, Hanžek je u loš položaj doveo i kompletnu hrvatsku atletiku. Boljim planiranjem i najavama potreba Hanžeka, stvari bi mogle, siguran sam, biti još bolje. Ipak, ne bih ovo sve napisao da vjerujem da će se takva promjena dogoditi, jer bojim se da neće, barem ne dok je sve ovako kako jest u ovom trenutku i dok svi pod izlikom „pa Hanžek nam je super i treba nam, budemo se malo prilagodili....“ zanemaruju činjenice koje sam napisao i gledaju u pod i šute kad se od njih traže sulude stvari...
Pa onda ne zvuči baš pogrešno moje pitanje s početka – uništava li Hanžek, s ovim ljudima i s ovakvim njihovim pristupom (samo mi smo važni) hrvatsku i zagrebačku atletiku?
Jura Ozmec