Ljeto nam se vratilo u grad. To najbolje možete vidjeti ako pogledate na jedini atletski stadion u glavnome gradu, Mladost. Prepun je bagera koji nešto, kao, rade. Navodno novu stazu za Hanžeka. Čestitam. Druga je stvar što su klubovi koji se tim objektom koriste to doznali samo 5 dana prije prisilnog iseljenja (to se u pravu zove deložacija), a HAS je zbog toga morao čak 3 prvenstva Hrvatske prebaciti u druge termine ili na druge staze. Toliko o tome kako se planira u najvećem gradu u državi, koliko ih je briga za sport i sportaše.

Dobra stvar je u tome što je predsjednik HAS-a, dinamični Vešta u proputovanju kroz Zagreb te sunčane subote uspio održati Skupštinu Saveza. Vjerojatno je i sam svjestan kako mu se baš na toj Skupštini razbio o glavu običaj HAS-a da baš svakog tko to zaželi mora primiti u HAS. Naime, nije bilo kvoruma. Od 245 ukupnih glasova u dvorani na Kineziološkom fakultetu bilo je 99 glasova (ne i toliko ljudi, jer najveći klubovi imaju 4 glasa u dovoljno samo jednom predstavniku na skupštini). Došli su predstavnici najvećih i najjačih hrvatskih klubova, dakle Mladost, Agram, Dinamo, Kvarner, Slavonija, ASK, došli su i predstavnici klubova koji su malo manji ali nisu toliko uspješni, no barem su aktivni i žvaču tvrdi atletski kruh 365 dana godišnje. Nisu došli predstavnici klubova koji postoje samo na papiru, ne bave se atletikom, primljeni su u HAS na telefonskim sjednicama ili tko zna kako, ali zapravo ne postoje. Došli su i neki jako malobrojni (mislim da ih je bilo slovom i brojkom: jedan) koji misle da postoje, no vlastitim legitimiranjem i širenjem nepritajene agresije prema svemu i svakome u velikoj dvorani KIF-a dali su svima do znanja da ne pripadaju u ovo društvo. Na HAS-u je da poduzme korake i da članovi novoga IO pokrenu neke stvari prema boljoj atletskoj budućnosti. Doduše, ne znam kako, jer se bojim da niti na jednoj budućoj sjednici neće biti kvoruma. Previše je ovih što rastaču bit i srž atletike kroz svoje kvazipostojanje.

Ne čudi zato uopće prijedlog koji se odmah nakon Skupštine čuo, a to je da se odmah ili što prije revidiraju statusi tih silnih atletskih klubova, koji zapravo ne postoje, koji uopće nemaju članova ili nemaju gdje trenirati ili nemaju čak ni pristojnosti doći na Skupštinu HAS-a, ili pak nemaju nikakve pristojnosti prema skupštinarima na samoj skupštini, ili si čak dopuštaju predsjednika HAS-a, dinamičnoga Veštu, pitati „oprostite, jeste li se vi bavili kakvim sportom?“. A što nam je to Vešta obećao, unatoč činjenici da su gotovo svi pravi atletski stadioni u Hrvatskoj pod opsadom bagera? Za početak, a to se nama u Mladosti jako svidjelo, Vešta je rekao da će „Edis sigurno ostati u Hrvatskoj“, jer je on (Vešta) u stalnom kontaktu s HOO-om, koji u posljednje vrijeme jako kooperativno djeluje u korist atletike. Ajd, neka tako bude. Malo sam se prenuo kad je pricednik krenuo u nabrajanje silnih staza koje će atletika u idućih godinu ili dvije dobiti kroz financiranje SDUŠ-a, lokalnih zajednica ili čak škola. Naime, to će biti prava hrvatska atletska oluja. Samo ove godine će se završiti staze u Križevcima, Kutini, Sisku, Karlovcu, Mrkoplju, Kninu, obnoviti u Varaždiu, Čakovcu i na našoj Mladosti, pa onda ide druga navala s Petrinjom, Zabokom, Pazinom, Medulinom, a sve se završava tamo negdje u Gospiću i s dvoranom na Parku mladeži u Splitu.

Ako sam dobro zbrojio, svaki atletičar u Hrvatskoj će dobiti svoju stazu, a tamo gdje nema atletike ni atletičara, pa čak ni atletskih trenera, tamo će, kao recimo i u zagrebačkoj dvorani, trenirati košarkaši, boksači i slični, koje upravitelj objekta ne samo da pušta u dvoranu, nego nekima čak i glumi osobnog trenera. Možda na sljedećoj Skupštini Vešta nađe lijek i za to, kao što mu se na ovoj napokon upalila lampica o opasnosti primanja baš svakoga u HAS…