Približava se izborna skupština Zagrebačkog atletskog saveza. Zanimljivo mi je da među atletskim djelatnicima, koji će u prosincu odlučivati o novoj “vladi” zapravo gotovo uopće ne čujem pitanja ili prijedloge o dvorani na Velesajmu ili srušenim objektima na Sveticama. Čujem većinom samo priče o tome kako će se prebacivati novac ili mijenjati kriteriji po kojem se novac dijeli unutar gradskoga saveza. Dakle, novac. Činjenica je da Zagreb ima previše atletskih klubova. Činjenica je, opet, da svaki klub ima neku svoju kvalitetu, bilo natjecateljsku, bilo trenersku, bilo organizacijsku. Možda tri imaju sva tri elementa zajedno kvalitetno posložena. Svi klubovi, dakako, jurišaju na ionako mala gradska sredstva, a neki se pritom služe trikovima kako bi iskoristili bolji položaj unutar zagrebačke atletske “vlade” ili poveznicu s nacionalnim savezom, pa propisivali kriterije, koji samo njima odgovaraju. No, budimo realni, i to je legalno. Sad, je li moralno i služi li razvoju cjelokupne zagrebačke atletike, o tome vi razmislite.

Vraćam se na dvoranu i Svetice. Zagrebačka atletika zaslužuje i jedno i drugo. I treće - zajedništvo da se ti projekti ostvare. Jasno, naslućujem što će se dogoditi kad (odnosno ako) dvorana otvori svoja vrata: oni najbliži vrhu zagrebačke atletike pokušat će raspoređivati termine prema vlastitoj volji. A volja pojedinca u takvom slučaju ne smije postojati, postoji samo činjenica. Ona se sastoji od realnog broja sati koliko dvorana može biti otvorena, broja atletičara u Zagrebu, te potreba unutar moguće satnice. Zvuči jedostavno, ali sam ušavši u ovu atletsku priču već imao prilike vidjeti kako u zagrebačkoj atletici ljudi razmišljaju. Gotovo pa “neka susjedu crkne krava”. Grabi se šakom i kapom, uzimaju termini, pa makar bili potpuno neiskorišteni, a prostori za trening prazni. Važno je da “onaj drugi” nije ništa dobio…

Baš zato treba vrlo pažljivo, već sada pripremiti oblik i način vladanja ZG atletikom u iduće 4 godine. I dulje. Mišljenja sam, naime, da novaca zapravo, ako i jest malo, treba prvenstveno probati povećati vlastitim zalaganjem i - stvaranjem rezultata! Dobrim rezultatima stvara se osnova za povećanje dotoka novaca od “centrale” u Savskoj, ali i dobra podloga za normalnu raspodejlu novaca unutar gradskog saveza. Sramotno je, naime, da npr. Sandra Perković po nekakvim atletskim tablicama vrednovanja uspjeha nije baš nešto jako uspješna, pa samim time ni HAAK Mladost uz njezino ime ne može od gradskog saveza očekivati neke financije. Istodobno, neki drugi klubovi izdigli su kroz te famozne tablice vrednovanja neke svoje rezultate i pojedince, o kojima iskreno čak ni u sportskim redakcijama zagrebačkih medija pojma nemaju. No, novčeki dolaze u te klubove, a u Mladost, koja ima Sandru - no pasaran!

I dolazimo do ključne riječi, kriteriji. Tko je, kako je i kad je stvorio kriterije u kojima je npr. zagrebačkoj maratonskoj trkačici potrebniji novac nego rezultatski uspješnijoj bacačici diska, pa u maratonsko trčanje gradski novac odlazi (a zapravo u blagajnu kluba), neću ulaziti. No, da se ti kriteriji ozbiljno moraju revidirati, to ću podržati. Idealna je prilika baš sad, kad su izbori pred vratima, kad će za stol sjesti novi izvršni odbor i, čini mi se, sudeći prema glasinama, novi predsjednik. Konkretno, pobrojite si koju to opremu treba prosječna maratonka, a koju treba najbolja svjetska bacačica diska? No, sadašnji kriteriji kazuju da je novac potrebniji… znate već.

Nije nam ni u nacionalnom savezu bolje, pa su se ljudi valjda pomirili. A to tako ne smije biti. Miriti se s lošim nikako nije dobro. Nacionalni čelnici su, očito, potpuno zaboravili na bazu. Nema skupštine od lipnja prošle godine, nema financijskog plana, nema izvješća o učinjenome. Tako je, dakle, već dulje od godine dana. U međuvremenu je predsjednik saveza kukao javno kako nema dovoljno novaca, da bi se na kraju prošle godine ukazao čak i višak, kojega je onda na brzaka savez navodno riješio kupovinom nekakve opreme. Zanimalo bi me, i kao čovjeka iz HAAK Mladost i novinara koja je to oprema kupljena, a i kome je dodjeljena? Tko je donio odluku ako već mjesecima nije bilo sastanka izvršnog odbora? Nema ni skupštine, što je čak protuzakonito ako se ne varam? Ali zato ću pozdraviti (i opet kao Mladostaš i novinar) ideju atletskih staza u Vukovaru i Kninu. Iskorišten je potencijal lokalnih sredina na najbolji mogući način, iako mi je skroz bez veze da su na oba gradilišta projektanti iscrtali samo 6 pruga, samim time su obje lokacije onemogućene za išta više od treninga i nekakvih kadetskih natjecanja. Ne vjerujem da nije bilo još malo novaca za još 3 staze i moderno atletsko zdanje. No, barem se gradi u čast razvoja atletike, ili obnavlja kao u Zadru. Naravno, moram primjetiti da je vukovarska staza trebala biti otvorena 30. rujna, ali da - nije? Ni o tome nam HAS niti njegov predsjednik nisu kazali niti slovca zašto.

Ali, vraćam se u Zagreb. Promjene dolaze, jednostavno moraju doći jer će inače opstanku ZG atletike svi građevinski zahvati, sve dvorane i staze biti uzaludni dok nam atletski djelatnici razmišljaju isključivo o sebi, svojoj plaći i grabljenju novaca ne pitajući kako. Zar ne?