Moram priznati, teško je na web stranicama HAS-a, koje su inače odlične, posebno kad su rezultati i tablice u pitanju, provjeriti je li Hrvatska imala delegate na Specijalnom kongresu IAAF-a, u Monte Carlu, ali pretpostavljam da jest. Naime, Seb Coe, predsjednik IAAF-a nije krio oduševljenje ukupnim brojem predstavnika zemalja članica, čak 197, a ako nam predsjednik Veštić ode iz čista mira u Katar, nedavno, valjda je otišao i na puno važniji skup - u Monte Carlo.

Što nam je to Sebastian Coe pripremio i što je većina zemalja, članica IAAF-a, podržala? Ako vas zanimaju detalji, sve se nalazi na dokumentu “Time for change” na ovom linku.

Prvo, treba znati da je Sebastian Coe vrlo principijelan čovjek, barem se takvim pokazao vodeći sustav olimpijskih igara u Londonu 2012., a onda i djelujući u Britanskom olimpijskom odboru. Osnova njegovog poslovanja je - transparentnost, otvorenost, vidljivost. Sve suprotno od onoga što je godinama gradio i kako je radio Lamine Diack, kojeg je Coe nasljedio, a koji je (Diack) sad pod ozbiljnim optužbama za, recimo to najjednostavnijim rječnikom - krađu! Nasljedivši Diacka, Coe se morao suočiti s vrlo neugodnim pitanjem kako on, kao dopredsjednik, nije znao za sve te silne muljaže oko novaca i plaćanja na crno? Sad, u Monte Carlu, na specijalnom kongresu, Coe je ponovio da su svi oni u izvršnom odboru propitkivali, da su čak i dobijali neke odgovore, ali da ukupnu razinu svega crnoga što je radio Diack jednostavno nisu mogli dokučiti. “Okružio se visokim zidom, preko kojega je bilo nemoguće vidjeti što se sve radi, a samo mali broj ljudi uspio je pogledati preko i zapravo sudjelovati u podjeli.”, kazao je Coe.
Upravo zato, cijela struktura IAAF-a još se više otvara, postaje slojevita, a mogućnost “vladavine” jednoga čovjeka ili samo nekolicine u potpunosti se gasi, jer je u svakome trenutku moguće propitkivanje i provjera svega napravljenoga. To je odmah omogućilo da nakon naprasnog i očekivanog izlaska “Adidasa” iz sponzorstva IAAF-a (čak 3 godine prije istjeka ugovora), Coe s partnerima uspije uvjeriti “ASICS” da zamijeni njemačkoga diva. Dakako, svakome, pa i djetetu je jasno da se IAAF morao gadno “pokriti s ušima” i dobiti puno manje novaca nego što su Nijemci davali, ali barem je sustav dobio potvrdu djelovanja. No, vratimo se specijalnome kongresu.

Zanimljivo je da su protiv reformi glasali Benin, Bahrein, Čad, Gambija, Kazahstan, Saudisjka Arabija, Laos, Malezija, Šri Lanka i Tajland, dakle većinom potpuno nevažne zemlje na atletskim tablicama, ali one koje su za vrijeme Diacka bile potpuno “u vlasti” predsjednika. Doduše, Kazahstanci su poentirali s primjedbom da bi se o svakoj točki trebalo glasati zasebno, a ne samo o ukupnosti reformi, no na kraju je glasano samo “da” ili “ne” za cijeli paket. Puno je, pak, znakovitije da su suzdržane zemlje za Coeove reforme bile Jamajka, Ukrajina, Oman i Senegal! E, to već nešto znači, a što morat će vrlo brzo dokučiti Sebastian Coe, jer nije dobro da npr. Usain Bolt podržava reforme, a njegova je federacija suzdržana ili - još drastičnije, da je prvi dopredsjednik Sergej Bubka suzdržan u cijelom ovom, za atletiku iznimno važnom procesu. Čak je i pokazatelj napretka to što je Senegal, otkud je Diack, bio suzdržan, a ne protiv.

Osim otvorenosti poslovanja i imenovanja Oliviera Gersa za izvršnog direktora IAAF-a, sukus prijedloga reformi, koje će se polako pokretati do 2019. godine jest jačanje članica u ukupnom odlučivanju, osiguravanje atletičarima što većeg prava glasa, učvršćivanje kontinentalnih organizacija u konačnim odlukama IAAF-a, veća ravnopravnost spolova u rukovodećim strukturama i - možda najbitnije - nezavisnost i odvojenost doping kontrole, čvrsti stav oko problema i samostalnost odlučivanja, bez utjecaja federacije (o čemu se nedavno na sličan način očitovao i Thomas Bach boraveći u Zagrebu). Da bi smirio duhove od Rija, kad su ovi prijedlozi bili samo načelne prirode, do Monte Carla, Coe je ipak morao napraviti neke ustupke, pa je tranzicija u muško-ženske odnose 50-50 ipak s 2023. pomaknuta na 2027., a sama reforma je terminski “razdvojena” na 2017. i 2019.

Što se Hrvatske tiče, očito je da je i posjeta Sveina Arne Hansena, predsjednika Europske atletike Zagrebu bila važna i usmjeravajuća. Hansen, naime, kao čovjek koji govori bez dlake na jeziku, prvi je rekao “car je gol” i locirao probleme europske i svjetske atletike, želeći iz takve perspektive krenuti u boj za bolje sutra. “Mi smo ugroženi, atletika gubi dobar imidž”, govorio je Hansen, da bi nakon ovog, za atletiku povijesnog glasovanja, bio zadovoljan i spreman na provođenje istoga.

Držimo palčeve.