Čudo je ta psihologija! Evo, klub je, ciljano, ranije osigurao svojim trenerima ne samo majice kratkih rukava, pa majice dugih rukava, pa trenirke, nego neki dan i zaista lijepe (i kvalitetne) zimske jakne. Crvene, sa znakovljem kluba. Trebat će im, siguran sam. No, osim što su tople i treneri (a i oni najbolji atletičari i atletičarke) će biti zaštićeni od zime, time smo dobili pojavnost, čistoću predstavljanja, određenu sigurnost roditeljima i klincima da znaju tko je „naš“... odmah se osjećaju moćnije i bolje, a ujedno kao dio cjeline. Na tome će ovaj klub svakako pokušati raditi i u novim uvjetima, jer to i jest tradicija Mladosti, da budemo Klub (da, namjerno s velikim „k“!), da svi znaju zašto su ovdje, zašto u svakom trenutku mogu ne samo doći, trenirati i platiti članarinu, nego, ako treba, zatražiti i pomoć. I treneri i atletičari. Zato je Mladost bila velika i zato će Mladost i opet biti velika.

Psihologija.

Imao sam sreću da sam na fakultetu slušao psihologiju, pa doznate svašta. Npr. ponešto i o psihologiji mase, odnosno grupiranju i velikim ljudskim sustavima funkcioniranja, poput recimo Zagrebačkog atletskog saveza. Tamo silom žele smijeniti sadašnjeg predsjednika, pa se grupiraju, zbog glasova. I, bez obzira uzmete li u obzir Freudovo, Le Bonovo, ili u konačnici čak i Bernaysovo tumačenje funkcioniranja mase i mogućeg upravljanja masom, a zapravo iskaza želje pojedinca, dolazite do istoga. Trenutačni odnos snaga unutar ZAS-a nije dobar. Klupski se predstavnici međusobno prozivaju, optužuju, konstantno se traži nekakav „krivac“ i za probleme u financiranju i za neriješene probleme s postojećim prostorom, a u konačnici, izgleda, i za probleme pojedinaca prema pojedincima. Kad u takvu, napetu količinu nezadovoljstva ubacite kratkotrajni provokativni impuls kojim od potpuno irelevantne stvari umjetno, napuhano, stvorite „jako važnu stvar“, onda maske padaju i vidi se tko i kako „diše“.

Nisam zadovoljan time što sam na taj način vidio. Zagrebačka atletika, a to je pokazao i Atletski gala, proslava završetka uspješne sezone, ogromni je potencijal i snaga. Sad na silu rušiti, mijenjati i postavljati nove granice nema smisla. To je, uostalom, i stav ovoga kluba, jasno izrečen i na Skupštini ZAS-a. Nije li svima nama u zagrebačkoj atletici važnije da se što prije osigura rezervni prostor za trening onima koji su svoj prostor izgubili kad su bageri zagrabili u Svetice? Nije li svima nama u zagrebačkoj atletici važno napokon riješiti ima li ovaj grad previše klubova i o tome obavijestiti gradonačelnika koji silom želi još jednoj atletičarki pokloniti klub, kao što je to prije 8 godina već napravio? Nije li svima nama u zagrebačkoj atletici bitnije da postojećih 300 i nešto tisuća kuna oko kojih se vode skoro pa i krvave bitke pretvorimo u milijun i nešto kuna, kako bismo svi lakše disali i osposobljavali nove uspješne atletičarke i atletičare? Nego silom smjenili predsjednika...

Izgleda da nije.

Na toj skupštini, već spomenutoj, nakon mojeg (uspješnog, očito) isprobavanja psihologije izravno, u masi, više je nego očito ostalo da su u klubovima ljudi koji više ne znaju izaći iz kolotečine u koju su ušli. Ne u svima, dakako. Ali, vrlo je loše kad se unutar istog, hm, nazovimo ga „čopora“ pojave 3 vuka koji bi htjeli biti alfa mužjaci, a ni jedan nema hrabrosti to reći glasno i – javno? Ili, još gore, kad se dio ljudi, koji bi morali donositi odluke, uopće ne usudi oglasiti??? Kukavičluk? Vjerojatno, ali ne vidim razlog tome.

Za kraj, bio sam na Gala večeri HAS-a, u Krašu (nadam se sponzorskoj). Onaj tko je pisao scenarij, po kojem je Sandra Perković dobila svoju nagradu za najbolju atletičarku godine taman između glavnoga jela i deserta, oko pola 11 navečer, ima velikih problema s pisanjem scenarija, no na stranu sad to. Kako su u uglednom međunarodnom atletskom društvu (Bubka, Hansen, ostali) Veštić i ekipa podijelili aktualne godišnje, ali i neke nagrade onima koji više nisu s nama i onima koji su ih zaslužili za životno djelo, bilo je lijepo biti Mladostaš tamo, na Ravnicama. Sandra, Edis, Eva, Olga, Ivanča, pa u konačnici i najbolji djeltnik Dugi (Katalinić), svi su oni Mladostaši i zato mi je bilo drago.

Dobro, neki su to u zadnje vrijeme zaboravili, ali... psihologija je to. Psihologija.