Mateo Ružić

Mateo Ružić je u 2017. dokazao ogroman potencijal. Potvrdio je u Novom Pazaru u Srbiji naslov prvaka Balkana na 400 metara, a iako uopće nije trčao na 200 metara, u prvoj sezonskoj utrci (tek u srpnju) u Novom Mestu je postavio novi osobni rekord - 21,37. U četiri lipanjska nastupa na otvorenom, svaki put je popravljao osobni rekord na 400 metara: 46,28 u Bydgoszczu, pa 46,25 i 46,15 u Zagrebu i 46,13 u Velenju! Dobro je i počeo sezonu. Prvo je u dvorani istrčao najbolji hrvatski rezultat na 400 metara, od kad je Hrvatska neovisna, u Linzu je 10. veljače 2017. trčao 46.74 sek. Izlaskom na otvorenu stazu, u Slovenskoj je Bistrici srušio hrvatski rekord na 300 metara. Istrčao je 32,78 sekunde, srušio rekord Željka Vinceka iz 2006., koji je iznosio 33,02. Prvak Balkana na 400 metara, s natjecanja u Pitestiju (Rumunjska) 25. lipnja 2016., s rezultatom 46,31 – samo stotinku slabijim od njegovog osobnog rekorda! Štafeta 4 x 400 istračala je 3:08,54 i zauzela 2. mjesto iza Turske. U istom rumunjskom gradu, ali 2015., kao član hrvatske štafete4 x 400 m, istrčali su 3:07,62, što je njegova najbrža štafeta u karijeri (osvojili su 2. mjesto, iza Turske). U štafeti 4 x 100 m, gdje je također nastupio i ima najbolji rezultat, imali su rezultat 41,24 sek i osvojili 4. mjesto. Ujedno, Mateo ima i naslov prvaka Balkana u štafeti 4 x 400 m, iz Stare Zagore (Bugarska), iz 2013., vremenom 3:08,66.

Više...

Uprava

Uprava HAAK Mladost

  • STIPICA MARKOVIĆ, predsjednik
  • JURA OZMEC, dopredsjednik
  • DALIBOR ŠIMIĆ, ZDRAVKO CRNJAK, MILAN RADAKOVIĆ, članovi

Direktor HAAK Mladost

  • FRANJO PAVLOVIĆ
Više...

Sandra Perković

Dvostruka olimpijska pobjednica, iz Londona 2012. i iz Rio de Janeira 2016., svjetska prvakinja iz 2013. (Moskva) i 2017. (London), doprvakinja 2015. (Peking), 5 puta za redom europska prvakinja, što nikome prije nje nije nikad uspjelo, dvaput najbolja na Mediteranu (Mersin 2003. i Tarragona 2018.) i dakako – hrvatska rekorderka. Najbolja! Sandra je počela svoj atletski put s velikim trenerom Ivanom Ivančićem, u petom razredu osnovne škole. Istina, malo im je dulje trebalo da se „nađu“, jer je Sandra uporno izbjegavala Ivanču, želeći biti košarkašica, no već nakon godine dana zajedničkoga rada, 2006., diskom je prebacila 50 metara, najavila ogromni potencijal i sjajnu budućnost. Na SP za mlađe juniore u Ostravi već 2007.osvaja srebro (51,25 m), nešto kasnije iste godine, na juniorskom je prvenstvu Europe također druga (55,42 m). Godinu potom, 2008., na juniorskom SP u Bydgosczu je brončana (54,24 m). Prva zlatna medalja s velikoga natjecanja dolazi 2009., na EP juniora u Novom Sadu (62,44 m). U Novom je Sadu još paralelno bacala i kuglu, osvojila 5. mjesto (15,42 m). Dakako, to je bio tek početak. U Barceloni 2010., na EP seniora ulazi u finale kao najmlađa sudionica, nakon iscrpljujućih kvalifikacija i postaje prvi put europska prvakinja (64,67 m).

Više...

Povijest kluba

Probajte si zamisliti kako je Zagreb izgledao 1903.godine, s otprilike 60 tisuća stanovnika! Cestama još tramvaje vuku konji (tek je 1908. proradio električni tramvaj), a gradonačelnik Adolf pl. Mošinsky podupire gradnju širih ulica, te posebice uvođenje vodovoda i kanalizacije. Svejedno, studentarija je aktivna, no većinom se sastaju po kavanama. Iskustva iz studiranja izvan granica tadašnje Kraljevine i želja za odupiranjem uzgalopiraloj mađarizaciji i germanizaciji tjeraju ih da gradu koji se ubrzano razvija dodaju ono što se u Beču, Budimpešti i posebno u Engleskoj već razvilo – potrebu za bavljenje sportom! U „Mirnoj kolibi“, gostionici na uglu današnjih Kovačićeve i Preradovićeve ulice, tako su se našli momci koji su imali viziju. Krešimir Miskić taman se vratio iz Njemačke, gdje je zavolio nogomet, pa je zajedno s Hinkom Wuerthom, mačevaocem ali i vrsnim organizatorom uvjerio još desetak istomišljenika da Zagrebu treba sportski klub u kojem bi se studenti bavili nogometom, lakom atletikom, sanjkanjem, klizanjem i...čime god mogu. I nastao je „Akademički Sport-Club“!

Više...