Otvorena je nova atletska dvorana u Zagrebu! Već je održano i Prvenstvo Hrvatske, prvo u Hrvatskoj na kružnoj stazi. Do sad smo ih imali u Beču, u Budimpešti, čak i u Beogradu! U konačnici ni kao klub nismo uopće bili loši na otvaranju. Dvorana živi svojim životom, a najljepše ju je vidjeti kad u nju nahrupi desetak (i malo više) Mladostaša, svi u svojim prekrasnim dresovima, tako lijepim i prepoznatljivim. Moram se, dakako, ispričati gradonačelniku, jer sam jako sumnjao u tu dvoranu. Ako će se tako događati stvari i graditi u slavu atletike svaki put kad ja izrazim sumnju u nešto – evo: sumnjam da će se izgraditi atletski centar na Sveticama, sumnjam da će se obnoviti staza na stadionu Maksimir (makar samo s 4 pruge), sumnjam i da će ikad biti završeni radovi na Grani-Klaki, dvojim oko informacije da će se kompletno obnoviti naš stadion uz Savu, s novom stazom i popravkom infrastrukture, ne vjerujem ni najmanje da će se uopće razmišljati o atletskoj stazi na Trnju, a nema šanse da nikne nova staza s popratnom infrastrukturom u Novom Zagrebu!

Eto, ja sam svoje obavio.

Nisam, naravno, naivac i ne mislim da se stvari događaju slučajno. Gradonačelnik je, po svemu sudeći, čvrsto odlučio Velesajam pretvoriti u zonu sporta. Tako izrečeno zvuči dovoljno dobro i za ovaj tekst više nego zadovoljavajuće, pa neću sad odmah tražiti, poput svakog drugog Hrvata, „dlaku u jajetu“ i povezivati to s nekim drugim, moguće i skrivenim nakanama. Neću. Em je sad izgrađena atletska dvorana, em klizalište već postoji, em tenisači tamo imaju malih problema, ali postoje tereni, pa su obećanja dobili tekvondaši i boksači, nešto se spominje i skvoš, nadaju se još neki sportovi… dakle sport uzima maha i u Novom Zagrebu, točnije na Velesajmu. Nedaleko su i konjičke potrebe zadovoljene, pa od velesajma polako nastaje sportosajam. Nemam ništa protiv, niti kao čovjek koji je cijeli život vezan uz sport, niti kao građanin ovoga grada.

Vraćam se na atletiku. Imati dvoranu je dar kakav se ne dobija često. Zagrebački i hrvatski atletičari znat će ga iskoristiti, pod uvjetom da sami budu kreirali svoje satnice prema svojim potrebama. Svaki drugi put je put prema nervozi, nadmudrivanju i podmetanju. Mi na Mladosti znamo kako je to kad nisi sam na svome. Kako je u međuvremenu izabran novi Izvršni odbor Zagrebačkog atletskog saveza, na čelu sa starim predsjednikom, Markom Jakopovićem, a on je dan prije izbora u ZAS-u postao i dopredsjednik Saveza sportova grada Zagreba, cijela ta priča o sređenoj atletici mogla bi dobiti na težini. Dakako, struje i strujice koje zagrebačkoj atletici nikako ne daju mira i stalno je netko protiv nekoga, trebale bi i koncepcijom novoga izvršnoga odbora ublažiti svoje silnice. Naime, u izvršnom je po jedan predstavnik svakog ZG kluba, nema više ni teoretske mogućnosti da „netko drugi“ odlučuje, a jedino što će članovi IO morati naučiti jest da u demokraciji vlada zakon glasanja. Tko dobije više glasova – ide dalje. Drugim riječima, interes zagrebačke, a ne klupske atletike sad bi morao biti izraženiji i važniji nego uski, ponekad i zloćudni utjecaj pojedine klupske politike. I ne, ni sad nisam naivan, znam da će pokušaja biti, znam da će se puno živaca još potrošiti u stvaranju dobre klime, no prvi sam za, jer ako je i predsjednik, ujedno izabran iz Agrama, vrlo jasno rekao da je Agramu cilj dobiti svoj stadion u Novom Zagrebu kako bi se odselio s Mladosti, a tko sam ja da mu to kao član Izvršnog odbora Zagrebačkog atletskog saveza, izabran sa strane HAAK Mladosti, ne podržim?

Evo, već dižem ruku u to ime!